Zašto deca ujedaju? Kako rešiti ovaj problem?

Zbog čega neka deca ujedaju? Kako je moguće da to čine čak i dok su vrlo mali, uzrasta od par meseci? Da li je ujedanje fizički oblik agresivnog ponašanja ili postoje i neki drugi uzroci ove pojave? Može li se uraditi nešto kako bi to sprečilo? I šta ako vaš mališan ponekad „gricne“ vas ili drugare u vrtiću?

Kada se dešavaju prvi ujedi?

Majke su te koje prve osećaju „posledice“ ovog oblika ponašanja. Naime, deca najčešće prvi put ujedaju tokom dojenja. Naravno, tada je reč o potpuno nesvesnoj radnji, bilo da je reč o slučajnom ujedu ili onom koji nastane kao posledica nicanja zubića kod deteta.

Nicanje zuba ume obično da izazove neprijatne senzacije, svrab, razdražljivost.

Zašto bebe ujedaju dok sisaju?

Kao što je rečeno, usled loše postavljenje glavice bebe tokom dojenja mogu se dogoditi spontani ujedi. Međutim, deca od trenutka rođenja pa do 18og meseca ( između prve i druge godine života, zavisi od deteta do deteta), prolaze kroz oralnu fazu psihoseksualnog razvoja. Šta to tačno znači? Frojd je govorio da se u tom periodu energija libida nalazi u predelu usana. Dete čezne sa usnim užicima ( sisanje, cuclanje), a neki od njih imaju svrhu preživljavanja ( hranjenje pomoću sisanja).

Sem toga, koliko god da zvuči neobično, bebe su tokom maženja sa bliskim osobama izložene grickanju obraščića, prstića itd. Ne zaboravite da su deca najbolji posmatrači, te lako usvajaju ono što vide kod odraslih.

A šta kada se ujedanje nastavi…?

Nije retkost da deca nastavljaju sa ujedanjem i pošto izađu iz oralne faze razvoja. To je obično uzrast oko druge godine života, kada neki od njih pohađaju vrtić. „Mete“ su obično braće, sestre i drugari.

U praksi se često dešava da se deca koja ujedaju etikatiraju kao agresivna. U nekim slučajevima čak bivaju nazivani nasilnicima. Ovakve reakcije odraslih pokazatelj su nedovoljnog poznavanja razvojne psihologije.

Ujedanje može da bude deo potrebe za istraživanjem sveta oko sebe. Dete ispituje reakcije drugih, obavlja radnje iščekujući šta će se desiti i sl. Ovi ujedi su uglavnom pojedinačni slučajevi, odnosno nisu učestali. Stoga, iako nisu proistekli iz namere povređivanja drugih, detetu treba dati informaciju da je to ponašanje neprihvatljivo. Dakle, koliko god da deluje bezazleno, neke reakcije odraslih, kao što je smeh, su nedopustive. Dete tada dobija „vetar u leđa“ da nastavi sa ovakvim ponašanjem i bude „zanimljivo odraslima“.

Ponekad ujedanje može biti deo traženja pažnje od odraslih. Ukoliko reagujete smehom, kao što je pomenuto, dete dobija pažnju za kojom čezne i povređivanje drugih će se sigurno nastaviti.

Veoma je važno napomenuti, da deca koja provode malo vremena sa dragim odraslim ljudima, ili je to nekvalitetno, su „gladna roditeljske pažnje“. Pa čak  i „negativna pažnja“ dovodi do učvršćivanja ovog problema u ponašanju. O čemu se radi? Reč je o, najčešće, jedinom obliku pažnje koju dete dobija od tih ljudi. Misli deteta bismo mogli da predstavimo na ovaj način: „Kada ujedem batu/seku/druga _______ konačno obrati pažnju na mene“.

Šta ako moje dete ujeda jer traži pažnju?

Pa jednostavno, dajte mu pažnju, ali na ispravan način. Provodite više vremena zajedno, idite na radionice, pevajte pesmice, crtajte, kuvajte zajedno, mazite se više itd. Na taj način će se potreba za pažnjom „nahraniti“. Istovremeno, „opomene“ od ljudi koji su emotivno važni za dete imaju snažniji efekat. Na kraju krajeva, nije isto kada se na nas naljute ljudi do kojih nam je stalo u odnosu na one koji nam nisu bliski. Zar tako ne funkcionišemo i mi?

Važno! Kada dođe do situacije da druga osoba bude povređena, česta je greška poklanjati pažnju detetu koje je ujelo. „Žrtva“ obično ostane „nevidljiva“, ili joj se priđe čisto da bi se videlo „kolika je šteta“. Detetu koje je ujedeno je potrebna uteha u vidu zagrljaja, poljupca, toplih reči.

Ujedanje kao „zamena za reč“

Obzirom da se javlja u periodu kada je govor nedovoljno razvijen ovo je često jedini način da dete izrazi svoje potrebe. Pa umesto „Nemoj da rušiš moje kockice“, neko dete će ujesti druga za ruku, neko će plakati, a neko će doći do odrasle osobe. Razvojem govora, deca saopštavaju svoje potrebe, i smanjuje se učestalost ujeda. Kod dece koja govore, a ipak ne saopštavaju, nego pribegavaju rešenjima poput ujedanja, treba stimulisati verbalno izražavanje emocija i potreba. ( „Kaži mi kad završiš sa crtanjem“, „Da li ti se sviđa crtani?“)

Ujedanje kao „višak emocija“

Ponekad je ujedanje prava „katarza“, odnosno eksplozija emocija. Deca prilaze dragim ljudima, smeškajući se, hvatajući ih za ruku i tom prilikom ih „gricnu“. Sem toga, ujedanje može da bude deo tzv regresivnog ponašanja (vraćanje u prevaziđeno ponašanje), kada se rode brat ili sestra. Nešto više o takvom obliku ponašanja možete pročitati ovde.

Ujedanje kao deo agresivnog ponašanja deteta

Ukoliko je kod deteta prisutno učestalo udaranje, čupanje, grebanje, ali i česti izlivi besa ( tzv „tantrumi“), onda je ujedanje faktički samo jedan od „simptoma“ problema u ponašanju. U tom slučaju potreban je pojačan vaspitni rad. Problemi u ponašanju su često vrlo otporni na „intervencije“, ali upornost i doslednost u vaspitanju uvek dovode do rezultata. Najpre se mora pronaći način da se kanališu negativne emocije, da se stimuliše ispoljavanje pozitivnog ponašanja, da se menja odnos sa detetom, reakcija na krizna stanja itd.  Ne treba stvarati paničnu atmosferu, ali poremećaji ponašanja kod dece zahtevaju i intervencije stručnjaka za mentalno zdravlje.

Stoga, ukoliko se ujedanje javlja kao deo razvojne faze, ono prestaje oko treće godine. Sve i da je reč o razvojnoj fazi koja prolazi, ne znači da takvo ponašanje treba ignorisati. Rečenice poput „Još je mali/a“, „Razumeće kad poraste“, u praksi su dovodile do nagomilavanja problema koji se teže rešavaju. Posvetite se detetu kada primetite ovo ponašanje, obratite pažnju U KOJIM SITUACIJAMA dolazi do ujeda jer se na taj način dolazi do UZROKA tog ponašanja. Brza rešenja poput „To nije lepo, sram te bilo!“, batine i sl, bez obraćanja pažnje na uzroke ne dovode do rešenja.

Autor: Miljana Cvetković, defektolog u PPU „Lavić