Šta predstavljaju crteži najmlađih? – Dečiji crteži do treće godine –

 

Potreba za likovnim izražavanjem je sastavni deo detinjstva. Konstantno i intenzivno, prati razvoj deteta i na neki način predstavlja obeležje ovog životnog doba. Likovno izražavanje starije dece ili odraslih ljudi je najčešće tumačeno kroz domen stvaralaštva i umetnosti, dok je kod dece mlađeg uzrasta potpuno drugačija situacija. Crtanje je, naročito kod onih najmlađih, način ovladavanja veštinama, otkrivanja sveta, prenošenje utisaka i emocija, oslobađanje želja i fantazija.

Koja je razvojna funkcija crtanja i zbog čega je značajno podsticati likovno izražavanje objašnjeno je u jednom od tekstova koji možete videti na sajtu našeg vrtića :http://www.vrticlavic.rs/blog/2019/02/12/zbog-cega-su-vazni-deciji-crtezi/
Iako društvo, a ponekad nažalost i porodica ne pridaju važnost likovnom izražavanju deteta u najranijem uzrastu (do treće godine), stručnjaci upozoravaju na grešku u ovakvom pristupu. Crtanje mališana neretko nazivaju „žvrljanje“ jer u tom periodu odrasli u njima ne vide značenje. Međutim, značajno je razumeti da to što dete nema motoričku sposobnost da približno predstavi predmet (ili osobu) onakav kakav je u realnosti, ne znači da ga pravilno ne opaža. Sposobnost deteta da opaža ljude, objekte, predmete i svet oko sebe u periodu do treće godine je razvijenija u odnosu na motorički aspekt razvoja deteta. Drugim rečima, dete tipičnog razvoja, ne može da predstavi crtežom ono što opaža jer će se fina motorika šake i prstića razviti tek kasnije. Pa tako, dete na pitanje „Šta si nacrtao?“ može odgovoriti sa „Mama radi“, iako je to predstavljeno, na primer, horizontalnim talasastim linijama.

Na ovom uzrastu, u tzv. „fazi šaranja“ dete nema pojam o tome da je završen crtež produkt kome se teži, već crta zato što ta aktivnost u tom momentu predstavlja izvor “zabave”. Pažnja je tada kratkotrajna, pa crtanje obično ne traje dugo. Takođe, u ovom periodu nema svesne namere za likovnim izražavanjem. Ono se čak ponekad raduje šumovima koje proizvodi olovka dok povlači linije. Zbog toga je važno sa vremena na vreme nuditi papir, bojice ili voštane boje, kako dete ne bi ostalo uskraćeno za ovakav osećaj radosti.
Sam proces crtanja predstavlja i ovladavanje motoričkim veštinama, pa se one „usavrše“ u periodu od prve do treće godine. Bebe uzrasta oko godinu dana iscrtavanju linije u potezima napred nazad koristeći mišiće ramenog pojasa (slika 1.)

Slika 1. Crtež deteta od 15 meseci. Mešovita jaslena grupa, PPU „Lavić“.
Mališani, kada se završi prva etapa „faze šaranja“ obično crtaju držeći olovku celom šakom, telom nagnuti ka napred i ulažu mnogo telesnog napora. Nakon ove faze, kasnije se koristi muskulatura podlaktice, pa se u dobijenim rezultatima mogu uočiti spirale, otvoreni krugovi i nepravilni geometrijski oblici (slika 2).

Slika 2. Mešovita jaslena grupa. PPU „Lavić“.

Crteže kroz vreme deca bogate raznim pokretima, pa je tako uočljivo da deca počinju da lupkaju bojicama po papiru, za šta vrlo često kažu da crtaju „kišu“ (slika 3).

Slika 3. Mešovita jaslena grupa, PPU „Lavić“.

Šare se obično grupišu u vidu klupka (slika 4), tačkica ili mešovitih oblika.

Slika 4. Mešovita jaslena grupa, PPU „ Lavić“.
Potezi koje dete koristi prilikom crtanja mogu nam otkriti ili ukazati na neke karakterne osobine dece, pa tako potezi mogu biti pretežno grubi ili lagani, brzo ili sporo povučeni, obli ili ćoškasti, linija može biti tamna ili svetla.

Ne može se tačno odrediti do kad traje „faza šaranja“, odnosno kada tačno počinje naredna „faza simboličkog crteža“. Ipak istraživanja ukazuju da je to najčešće period oko treće godine života.
Stručnjaci u polju razvojne psihologije napominju da je od izuzetne važnosti da osobe koje u ovom periodu učetvuju u razvoju deteta (roditelji, vaspitači itd.) ne zanemaruju likovno izražavanje čak i onda kada mališani ostavljaju utisak da nisu dovoljno motivisani. Važno je da budemo svesni da smo modeli, uzori i da deca imitacijom i identifikacijom najbolje usvajaju određena ponašanja. Ključno je prebaciti fokus sa estetske vrednosti na razvojni značaj crteža, pa je tako, poželjno zajedno crtati, slikati, otiskivati. Delotvoran je razgovor nakon likovnog izražavanja pomoću kog se upoznajemo sa unutrašnjim svetom detetom (želje, fantazije, strahovi). Roditelji i vaspitači na uzrastu do treće godine treba da verbalizuju svoje osećaje kada je u pitanju crtanje, a ne da ispravljaju dete. Detetu je neophodno da mu govorimo „baš nam je zabavno da se igramo ovim bojama“, a ne „hajde malo bolje povuci tu liniju, pogledaj kako ja to radim“.

Autor teksta: Miljana Cvetković, defektolog u PPU Lavić